Po prvi put me nije sačekala sa upaljenim svetlom u našoj spavaćoj sobi, ali mi je ipak oprostila. Ili je bunovna i pospana, makar meni, mirisala na oproštaj.
Pospan sam. Moj svet lebdi na bojama besmisla, a um drhti pod smešnim senkama razuma. Gubim dodir sa svojim mislima, po razuđenim obalama dobrih namera. Rasipam sećanja, udišem zaborav, i kao nema kap, od straha ostajem zakopan. Težak san ore po danima, urezuje bore u bleda sećanja. Potpuno nemoćan, na ivici shvatanja, prihvatam iskorak u […]