Zver Besna zver me noćas ščepala za vrat. Gledam je u oči dok se borim za dah. Razum traži izgovor da pobegne u strah. Tišina me ispunjava dok trnem u san. U ušima pulsira neki nemi rat.
Note #997 I’m not sure how we’ve met. Actually I don’t quite remember the day we’ve separated. You know those random days you can’t refer to? No rain, no tears, no sadness or relief. Nothing. Random day. No words of any kind. We just grew apart I guess. Drifted away. Or something.
Izgubljena pisma Nisam ti pisao, čini mi se godinama. Dok sam bio mlađi možda bi se činilo i vekovima, jer ni godina nije imala preterano značenje. Ni reč, ni red. Vremenom dobiju posebna značenja, reči i redovi, bilo da su izgovorene ili ne. Posebno ako ne. Odjekuju u glavi. Svi ti nenapisani, neizgovoreni redovi proze, poezije ili […]
